Neizoliran kokošnjak za kokoši

Ispravno postavljanje ima velik utjecaj na zdravlje i dobrobit kokoši. Kokošnjak bi trebao biti smješten na suhom i blago povišenom mjestu kako se kišnica ne bi zadržavala, a pod ne bi postao vlažan. Vlažno okruženje pogoduje razvoju plijesni i razmnožavanju bakterija, što može dovesti do različitih bolesti.

Preporučuje se da ulaz bude okrenut prema jugu ili jugoistoku, gdje tijekom dana ima dovoljno sunčeve svjetlosti. Sunce prirodno zagrijava i isušuje prostor te poboljšava mikroklimu unutar kokošnjaka.

Jednako je važno zaštititi objekt od jakog vjetra, primjerice postavljanjem uz zid, ogradu ili iza grmlja. Također je poželjno osigurati mirno okruženje bez pretjerane buke i stresa, jer i oni mogu negativno utjecati na zdravlje i nesivost kokoši.

Neizoliran kokošnjak najčešće se gradi od drva, koje je prirodan i prikladan materijal za kokoši. Drvene stijenke trebaju biti čvrste, glatke i bez pukotina kako bi se spriječio gubitak topline i prodor hladnog zraka. Sve spojeve potrebno je dobro zabrtviti jer i male pukotine mogu uzrokovati neželjeni propuh.

Krov mora biti vodonepropustan i imati dovoljan nagib za otjecanje vode i snijega. Pod može biti drveni, od eko plastike ili HPL laminata, no u svakom slučaju potrebno je postaviti dovoljno debeli sloj stelje koji izolira od hladnoće i vlage te osigurava udobnost kokošima.

Kvalitetna ventilacija nužna je i u neizoliranom kokošnjaku. Kokoši stvaraju vlagu i amonijak iz izmeta, koji se bez odgovarajuće izmjene zraka nakupljaju i pogoršavaju kvalitetu zraka.

Ventilacijski otvori trebaju biti postavljeni visoko iznad razine prečki za sjedenje kako hladan zrak ne bi strujao izravno po kokošima. Idealno je imati mogućnost regulacije ventilacije ovisno o godišnjem dobu – zimi se ventilacija može smanjiti, ali nikada potpuno zatvoriti. Time se sprječava prekomjerna vlaga i kondenzacija, koje su za kokoši opasnije od same hladnoće.

U neizoliranom kokošnjaku ključnu ulogu ima debeli i suhi sloj stelje. Najčešće se koriste slama, drvene strugotine ili piljevina, koje dobro upijaju vlagu i pomažu u zadržavanju topline. Stelju je potrebno redovito nadopunjavati i mijenjati kako bi ostala suha i svježa.

Prečke za sjedenje trebaju biti postavljene dovoljno visoko od tla kako kokoši ne bi dolazile u kontakt s hladnim podom. Gnijezda za nesenje jaja preporučuje se smjestiti u mirniji i tamniji dio kokošnjaka, zaštićen od propuha, ali lako dostupan za čišćenje i prikupljanje jaja.

Redovita higijena važna je tijekom cijele godine, a zimi postaje još značajnija. Čisto okruženje smanjuje rizik od pojave parazita, plijesni i bakterijskih infekcija.

Preporučuje se redovito uklanjanje izmeta, povremena dezinfekcija kokošnjaka te praćenje zdravstvenog stanja kokoši. Zdrave kokoši mnogo se lakše nose s hladnoćom i vremenskim promjenama.

Kokoši su prirodno otporne životinje i relativno dobro podnose niske temperature ako imaju osigurano suho okruženje bez propuha. Tijekom zime važno je redovito provjeravati stanje stelje i uklanjati vlažna mjesta.

Posebnu pažnju treba posvetiti pojilicama kako voda ne bi smrzavala. Pomoći može češća izmjena vode, izolacijska podloga ispod pojilice ili korištenje grijaćeg kabela.

Za vrijeme jakih mrazeva ventilaciju je moguće privremeno smanjiti, ali uvijek treba osigurati minimalan dotok svježeg zraka. Također je preporučljivo povećati energetski unos hrane jer kokoši zimi troše više energije na održavanje tjelesne topline nego ljeti. A što učiniti ako kokoši prestanu nesti ili se njihova nesivost znatno smanji? O toj smo temi detaljno pisali u našim prethodnim člancima.